Prebrala na dušek. Upam, da bo še kdo.
V vsakem primeru-upam, da bodo končno našli rešitev za ta naša pereča vprašanja. Rada bi že enkrat šla na morje brez enega mini filinga, da sem kriva za vse čudne kolobocije,ki se dogajajo. Saj večinoma so vsi prijazni (oziroma kot sva imela srečo letos-vsi nekaj sitni), ampak ves čas imam en filing, da se lahko zgodi, da srečava enega, ki bo okupiran s politiko in bo ob omembi Slovenije začel biti siten. V smislu vi Slovenci nam hočete vzeti vse morje.
Naj bo torej enkrat mir (upam lahko)
Može se dogoditi da nas pokvareni Europljani u službi lukavih Slovenaca zakinu za dobra tri kilometra četvorna morske vode. Kako ćemo to preboljeti?
Stiže jesen, doba kad se politički igrokazi ponovno aktiviraju, poput loših repriza u teatrima. Jedan od njih jest granični spor sa Slovenijom, trenutačno usredotočen na Savudrijsku valu, to jest Piranski zaljev. Već i činjenica da Hrvati inzistiraju na prvom nazivu pouzdano govori u prilog veličini spora. Naime, vala je pjesnička riječ, intimna, koja čuva sliku nečeg skromnog a lijepog, skrovito mjesto u koje može uploviti barčica a nikako tanker.
Što ako ondje jednog dana izbuše najveće podmorsko skladište plina na svijetu? Ili ako neki Janez ondje izroni zlatne ostatke Argonauta? Kako ćemo to preboljeti? Nevjerojatna šovinistička hajka trajno tinja u našem političkom teatru, ali i među gledateljstvom u parteru i ložama, i među kritičarima, podgrijavana upravo tim graničnim sporom. Spor između država tobože se spontano raspiruje kao spor između naroda. Jesmo li postali zaista maloumni? Hoćemo li i Slovence zamrziti? Ne postoje dvije europske susjedne države (naroda) koje u proteklih tisuću godina nisu zaratile ili barem pokušale zaratiti, ili se barem drugoj ikakvom silom nametnuti do Slovenije i Hrvatske (Slovenaca i Hrvata). Ne postoje valjda na kugli zemaljskoj dva bliža naroda, koji, zapravo, u cijeloj svojoj povijesti nisu vodili nijedan ozbiljan spor. Sve do, evo, Savudrijske vale i još neke kasarne duboko u unutrašnjosti. Kakva bijedna vremena. A Slovenci, što oni misle o nama, što od nas žele, kakvi smo im?
Ovih je dana Ministarstvo turizma objavilo kako među stranim turistima prednjače Nijemci, a tik za njima Slovenci, kojih je već dosad pobrojano oko 850 tisuća. Kad se obračuna cijela godina, bit će ih više od milijun. I slične se brojke ponavljaju iz godine u godinu. Prema podacima Hrvatske turističke zajednice, u našu je državu 2013. pristiglo iz Slovenije 1,066.808 turista, koji su ovdje noćili 6,159.280 puta. U 2012. njih 1,053.553 noćilo je 6,239.493 puta. Više od milijun Slovenaca došlo je i 2011., 2010., 2008., 2007. No to nije sve. Usred rata, od 1992. do 1995. u Hrvatskoj je godišnje u prosjeku ljetovalo oko tristo tisuća slovenskih turista, dakle i u godini Oluje. Dakako, mnogi u svojim vikendicama i kod rodbine ali, kako bilo, nisu nas iznevjerili kad je najpotrebnije bilo! Prema istom izvoru, HTZ-u, u 2013. Slovenci su, kad su posrijedi sva privatna putovanja u inozemstvo, Hrvatsku birali praktički dvotrećinski. Njih čak 62 posto izabralo je, dakle, nas a kad su posrijedi ostali, sljedeća najpopularnija destinacija bila je Austrija, koja je privukla njih 8 posto. Treće mjesto podijelili su BiH (u koju su očito pošli naturalizirani Slovenci) i Italija sa 6 posto. Isti izvor navodi i da slovenski putnik u inozemstvu dnevno u prosjeku troši 48 eura.
Pomnožimo šest milijuna noćenja s pedeset eura i eto skromne osnovne svotice od 300 milijuna eura. I sad, zaključno, čime, što mislite, prema istom istraživanju, hrvatski domaćini najviše žaloste slovenske goste? Svojim odnosom – zato što su prema njima manje uslužni i ljubazni nego prema ostalim strancima! Tješim se da je uzrok balkanska logika, naši ste, tko vas hebe. Ili nisu baš naši. Jer kako smo se odnosili prema njima od samostalnosti na simboličkoj razini? Onoliko koliko je povijesna laž da su Srbi ikad izbačeni iz Ustava Republike Hrvatske, toliko je povijesna istina da su iz njega bili izbačeni Slovenci. Izbačeni su iz Preambule godine 1997., a zatim su zastupnici ravnodušno odbijali ih vratiti u Ustav sve do 2010. Tko ih hebe…
Slovenci u Hrvatskoj nikad nisu bili brojni, među ostalim i zato što se asimiliraju najkasnije u trećoj generaciji. Potkraj 19. stoljeća bilo ih je blizu 30.000 a najviše sredinom 20. stoljeća, gotovo 50.000. Početkom 21. stoljeća tek ih je oko 14 tisuća, a danas oko deset tisuća. Nemoguće je dakako pobrojati sve Slovence koji su značajno pridonijeli izgradnji hrvatskog društva, gospodarstva, kulture, znanosti. Najprije ih zapravo veže to što se u nas i ne zna da su Slovenci. Jedini koji je ušao u opću kulturu, i to kao nadahnuto preobraćeni Slovenac (kao da je posrijedi nekakvo čudo ili iznimka), jest Stanko Vraz, pjesnik, glazbeni kritičar, Ilirac, rođen pokraj Ljutomera 1810., umro u Zagrebu 1851. Fran Ilešič, (1871. – 1941), ostat će pak upamćen kao novoilirac! Slovenci od Hrvata, eto, teško odustaju.
Najmanje poznat kao Slovenac među znamenitim Hrvatima jest pak dr. Vladko Maček (1879. – 1964.), vođa Hrvatske seljačke stranke nakon Stjepana Radića, pravnik, čiji se otac doselio u Hrvatsku iz Lesičnega. Malo je poznato da je Slovenac i začetnik naše kajkavske književnosti Antun (Anton) Vramec, rođen u Ormožu 1538., umro u Varaždinu 1587. Gdje god pođeš po našoj kulturnoj karti, naići ćeš na kakvog vatrenog hrvatskog Slovenca. Primjerice, sport. Žarko Dolinar, liječnik, po ocu Slovenac, najpoznatiji kao stolnotenisač koji je na svjetskim prvenstvima osvojio osam medalja. Ili rukometaš iz naših dana, Iztok Puc, osvajač olimpijskog zlata.
Slovenac Luj Adamič, poduzetnik i trgovac, izgradio je kazalište u Rijeci, a kad je posrijedi hrvatski teatar, tko još zna da su Slovenke znamenita kazališna glumica Vika Podgorska (1898. – 1984.) ili znamenita operna pjevačica Irma Pollak (1875. – 1931.). Nema smisla nabrajati, širiti popis i temu. Ali ostanimo kod brojki. Naime, eto jednostavnog zadatka za čitatelje: ako svaki od milijun Slovenaca što se svako ljeto spuste na Jadran mazne deset litara mora i odnese ga u Sloveniju, mogu li s tom količinom ispuniti bazen dubine deset centimetara a površine veće od Savudrijske vale?
